Zbirka sadrenih odljeva antičke skulpture Gliptoteke HAZU

Zbirka sadrenih odljeva antičke skulpture Gliptoteke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti¹ sadrži kapitalna djela grčkog i rimskog kiparstva čije je sakupljanje započelo krajem 19. stoljeća zaslugom Izidora Kršnjavog, a nastavlja se tijekom 20. stoljeća odljevima rimske skulpture s područja Ilirika i rimske provincije Dalmacije.

Fenomen sakupljanja sadrenih odljeva obilježio je europsku kulturu 19. stoljeća odgovarajući na sve veće potrebe institucija, muzeja i obrazovnog sustava, ali i potrebe ukusa europskih elita. Antička umjetnost širi se putem sadrenih odljeva i postaje kulturni fenomen i svjetska baština dostupna na svim kontinentima.

Zbirka je prvotno zamišljena tako da sadrži najznačajnija djela antičkog kiparstva koja je započeo sakupljati Kršnjavi kada je došao na mjesto predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu, te od 1892. godine prikuplja reprezentativne primjere antičke skulpture od arhajskog do rimskog doba.² Sakupio je oko 200 odljeva u svega nekoliko godina, s namjerom osnivanja Gyps Museuma³. Kako mu je glavni problem bio nedostatak prostora, zbirka je zbog raznih okolnosti bila smještena u priručnim, neadekvatnim prostorima te se često selila, prilikom čega je razjedinjena, vrlo oštećena i velikim dijelom do danas uništena.

Sadreni odljevi antičke skulpture inicijativom osnivača Gipsoteke grada Zagreba Antuna Bauera smještaju se najvećim dijelom u novoosnovani muzej 1940. godine.⁴ Bauer je sakupio razjedinjenu zbirku objedinivši sve odljeve do kojih je mogao doći, koji su dio nekadašnje reprezentativne kolekcije. Sakuplja ih s Umjetničke akademije (danas Akademija likovnih umjetnosti), Tehničkog fakulteta (danas Arhitektonski fakultet), Obrtne škole, Srednje tehničke škole, donjogradske gimnazije te Arheološkog zavoda i smješta u muzej. U sklopu Gipsoteke⁵ pristupilo se povećanju fundusa, sakupljanju i lijevanju antičke skulpture grčkog kiparstva te rimske provincijalne skulpture. U Gipsoteci je osnovana vlastita ljevaonica sadre za potrebe muzeja i velikog projekta – izložbe Srednjovjekovna umjetnost naroda Jugoslavije održane u Parizu 1950. godine.⁶ Na toj izložbi stručno osoblje muzeja, restauratori i ljevači tijesno su surađivali s muzejima diljem Hrvatske i bivše Jugoslavije te konzervatorskim zavodima i stručnjacima kako bi prikupili dokumentaciju i lijevali spomenike.

U tadašnjem odjelu Gipsoteke koji je osnovan kao prvi dokumentacijski centar i arhiv za nacionalnu povijest umjetnosti, današnji Arhiv za likovne umjetnosti HAZU⁷, započelo se sa sustavnim prikupljanjem arhivske i fotografske građe, hemeroteke te relevantnih informacija o pojedinim zbirkama, arheološkim istraživanjima i muzejima. Sakupljanje je provođeno prema ideji njegova osnivača Bauera, a riječ je o pomoćnoj zbirci dokumentacije, prvotno vezanoj uza zbirke Gipsoteke.⁸