Silvanov kult

Silvanova svetišta često se nalaze u krajoliku u blizini izvora vode, gdje su se pastiri sa svojim stadima mogli odmoriti ili kamo su se mogli skloniti. Ona ukazuju na razvoj kulta i religijskog života koji je usko vezan uz gospodarske značajke delmatskog stanovništva u okolici Salone. Reljefi s prikazom Silvana kao zaštitnika stada i pastira često su uklesani u živoj stijeni ili su to mali reljefni votivni spomenici. Silvan je kroz interpretatio graeca dobio ikonografske karakteristike grčkoga Pana, dok su epigrafski spomenici zabilježili njegovo ime, koje je procesom interpretatio romana preuzeo od italskog boga Silvana. Stoga je Pan – Silvan sinkretističko kultno božanstvo. Silvanov kult često se sjedinjuje s kultom nimfa kojima su bili posvećeni izvori i vode.

Tu su stanovi Nimfa, spilje, s vrelima blagim; vode im otječu tlom neravnim, miran im tok; tu je nastamba šumna omorikom kićena Pana, što ju u guduri toj hridastoj iznenađen sam.Epigram pjesnika Krinagore (Anth. Pal. VI, 253)

A malo podalje od stana (tora) bila je nekakva pećina, odozgo zastrta lovorom i platanama, a s jedne i druge strane grmljem od mrčike, dok ju je kao ogrtač posve obavijao bršljan, priljubljen uz sam kamen. lz nje (pećine) curila je bistra voda. A na kamenim reljefima vide se gdje stoje neke nimfe i Pan kako motri Nejade, naginjući se prema njima. Alkifron (fr. 6,4)