Kapljuč

Pokraj sjevernih gradskih zidina, na jednom od najstarijih salonitanskih groblja, Kapljuču, gdje su pokopani salonitanski martiri svećenik Asterije i četvorica vojnika Dioklecijanove straže – Antiohijan, Gajan, Telij i Paulinijan, podiže se sredinom 4. stoljeća ranokršćanska bazilika. To je trobrodna građevina s glavnim ulazom na južnoj strani okrenutim prilazu iz grada. Tuda je vodila cesta pokraj koje su postavljani brojni nadgrobni spomenici, poput skupine od 16 sarkofaga, a pružala se uz bedeme.

Unutrašnjim uređenjem trobrodni prostor crkve podijeljen je na dva dijela. Istočni je razdijeljen zidanim četvrtastim stubovima na tri lađe, dok je u zapadnom dijelu srednji brod odvojen od bočnih zidovima. Razlika u namjeni pojedinih prostora naglašena je načinom ukrašavanja glavne lađe. U prednjem dijelu napravljeni su podni mozaici votivnog, nadgrobnog ili dekorativnog karaktera, a zapadni je popločen kamenim pločama. U ranom srednjem vijeku crkva se reducira upravo na taj središnji prostor podizanjem zidova između stubova raščlanjenog istočnog dijela i dobiva novi oltar.