Episkopalni kompleks

Salonitanski metropoliti posvetili su se uređenju svojeg sjedišta, nastalog pokraj prvih kršćanskih oratorija u sjeverozapadnom uglu Urbs orientalis. Salonitansku katedralu sagradili su biskupi Simferije i Hezihije, što je zapisano na mozaičnom natpisu ambulatorija. Simferije je započeo to velebno djelo, a dovršio ga je njegov nećak Hezihije cum clero et populo i posvetio Kristu. To je najveća ranokršćanska građevina rimske Dalmacije, nastala početkom 5. stoljeća. Ta izvanredno ukrašena trobrodna bazilika bila je oslikana freskama, a podne površine bile su prekrivene mozaicima. Kako je istaknuto u posvetnom natpisu katedrale Nova post vetera, ne samo da je salonitanski metropolit dovršio izgradnju katedrale, već je i kompletno duhovno obnovio ranokršćanske crkve i crkvene prilike svoje provincije.

U ozračju Justinijanove rekonkviste ostvareni su posljednji građevinski zahvati episkopalnog kompleksa. Agilni nadbiskup Honorije na mjestu ranije trobrodne bazilike podigao je velebnu crkvu u obliku križa. Tada se preuređuje i stara katedrala pokraj koje nastaje složeni krstionički sklop s novim građevinama krstionice i konsignatorija, gdje je na ulazu mozaik s alegorijskom ilustracijom Psalma 41, koji su pjevali katekumeni žureći žarom jelena izvoru božanske vode: Sicut cervus desiderat ad fontes aquarum ita desederat anima mea ad te Deus. Sve je povezano izduženim narteksom s čije se zapadne strane pruža episkopij, rezidencija biskupa sa svečanom dvoranom i prostranim atrijem, odakle se prilazi manjem termalnom kompleksu. Biskupsko je sjedište u pravom smislu riječi „mali crkveni grad“, kako ga je slikovito nazvao E. Dyggve.