Urbs Orientalis

Novi istočni dio grada (Urbs orientalis) zauzimao je znatno veći prostor prema ušću rijeke Salon, gdje se nalazi današnji grad Solin. Neposredna blizina delte prožimala je gradsko tkivo riječnim rukavcima poput onog glavnog, koji je ulazio kroz istočne bedeme i tekao dalje po sredini grada sve do kamenog rimskog mosta (tzv. Pet mostova) tvoreći okosnicu urbanističkog rastera. Nedavnim arheološkim istraživanjem utvrđen je njegov istočni tok i drveni most postavljen na četiri masivne kamene baze pokraj kojeg su otkrivene bankine riječnog korita (širine oko 9 m) i drenažnog kanala za regulaciju vodostaja.

Tu su upotrijebljene brojne spolije monumentalne antičke građevine – arhitravne grede, mramorni kapiteli, masivni nadvratnik vrata, postament s natpisom za skulpturu carice Aurelije Priske, dijelovi kasetiranog stropa, votivna mramorna skulptura i Jupiterov žrtvenik. Riječ je o hramu posvećenom vrhovnom rimskom božanstvu podignutom na glavnom trgu – forumu, u samom središtu Urbs orientalis tijekom formiranja tog dijela grada i obnovljenom u vrijeme cara Dioklecijana.

U sjeveroistočnom dijelu grada, zapadno od Porta Andetria, E. Dyggve otkrio je tetrastilni hram iz Dioklecijanova razdoblja, u čijoj je neposrednoj blizini pronađena mramorna skulptura Venere Pobjednice (Venus victrix). Skulptura božice, simbola apsolutne pobjede i prosperiteta Rimskog Carstva, vjerojatno je bila postavljena u celi toga posljednjeg poganskog hrama u Saloni.