Uvod

Izložba u Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti prikazuje antičku Salonu, glavni grad rimske provincije Dalmacije, koja je naš najistaknutiji arheološki lokalitet s višestoljetnim kontinuitetom života grada. Salona je prikazana kroz povijesni razvoj otkriven tijekom arheoloških istraživanja, kojima su iznesene na svjetlo dana pojedine urbanističke cjeline i monumentalne građevine s naglaskom na kiparsku baštinu iz fundusa Gliptoteke HAZU. Iz Zbirke sadrenih odljeva antičkih spomenika Gliptoteke HAZU upravo je skulptura Salone najbrojnija, obuhvaća javnu i sepulkralnu plastiku te bogatu arhivsku dokumentaciju. Prikazani su povijest sakupljanja salonitanskih spomenika u privatnim zbirkama, prvi istraživači tog antičkog velegrada, zatim poznate gradske cjeline te najznamenitije građevine i pojedinačni spomenici, što je sve popraćeno virtualnim prikazima.

Izložba prigodno obilježava 200 godina istraživanja ovog najznačajnijeg antičkog lokaliteta u Godini Marka Marulića, oca hrvatske književnosti, koji u skladu s europskim humanističkim kretanjima vremena donosi prve opise salonitanskih epigrafskih spomenika, među kojima se spominje ime antičkoga grada Salone. U tom kontekstu može se navesti Marulićeva misao o stanju salonitanskih spomenika upućena njegovu prijatelju Dmini Papaliću, s kojim je često obilazio salonitanske ruševine:

Dosad sam ti, predragi Dmine Papaliću, tumačio tuđe spomenike, a sada ćemo objasniti one naših predaka: njih sam, lutajući često s tobom po kamenim ruševinama i razvalinama Salone, gledao kako posvuda leže te sam, razmišljajući kadšto o tome kolika je nekoć bila slava našeg očinskoga tla, s uzdahom ponavljao one Vergilijeve riječi: ‘Mi smo bili Trojanci, i bio je Ilij, i silna teukarska slava’– a sad ništa.¹